Turnić, s njegovom podvojenošću, karakterističnim neboderima iz razdoblja socijalizma – „neboderima samoupravljanja“ – i s malim privatnim kućama s vrtovima u podnožju. Mlaka, s pretežno povijesno-industrijskom jezgrom Rijeke, gdje se nalazi većina objekata industrijske baštine u Baračevoj ulici (svjetionik, Torpedo, Hotel za emigrante…), sa stambenim kućama i zgradama u Krešimirovoj ulici i ulici Milutina Barača. Ta dva, na prvi pogled potpuno različita područja povezuju Čandekova i Vukovarska ulica.
Međutim kad govorimo o Turniću u kontekstu jednog od 27 susjedstava, predstavljamo ga kao jedini riječki kvart koji svojim suvremeno-umjetničkim istupima u javnom prostoru konkurira riječkom MMSU-u i uspješno odolijeva centripetalnoj sili umjetničkih i kulturnih sadržaja koje gravitiraju prema riječkom Korzu.
Inicijative iznikle iz umjetničkih ideja ispisuju sadašnjost i postupno postaju dijelom svakodnevice življenja u kvartu. Problemi pretočeni u umjetnički diskurs i integriranje života zajednice naznake su nečega što bi u svojoj konačnici moglo postati „kritičkom masom“ ili bar epidemijom koja će se proširiti i u obližnje riječke kvartove.